Narodna nošnja

Svojom ljepotom, bogatstvom narodnog veza i atraktivnim prepoznatljivim izgledom nametnula se ženska narodna nošnja iz Maruševca kao najprepoznatljiviji folklorni dio našeg kraja. Plesne skupine kulturno-umjetničkih društava ovu nošnju iz našeg kraja uvijek koriste kada žele plesom izraziti tradiciju Hrvatskoga zagorja. Danas, nažalost, originalnu žensku maruševečku nošnju možemo naći još samo u našim muzejima, ili poneku još dobro čuvanu brižno kriju naše bake. Nekada je to bila obična “svetečna” nošnja, koju su redovno nedjeljom, a i svakodnevno, nosile naše žene. One su tu nošnju izrađivale same i dugotrajno našivavale cvjetne ukrase. Najljepšu su čuvale za svoju svadbu, a snjome su odlazile i na posljednji počinak.

Osnovni dio ženske nošnje bila je r o b a- č a. To je naborana suknja izrađena od konoplje ili lana i bila je bogatija što je imala više nabora (falde). Ispod nje nosila se s p o d nj i c a istog kroja, ali bez ukrasa. S prednje strane robače bio je bogati ukras koji se sastojao od tri okomite pruge veza u više boja. Između veza je našivena bijela “špica”, čipka domaće fine izradbe.

R o k a v c i bili su od bijelog kupovnog finog platna i imali su obrub od sitne bijele čipke. Rokavci su završavali rukavima široko nabranima koji suiznad lakta bili stisnuti bijelim uskim vrpcama (dreticama), a završavali bogatom čipkom ili ukrasnim cvjetnim vezom.

Sprijeda preko “robače” nosio se f o r t u f, pregača izrađena od bijelog domaćeg platna i bogato nabrana na širokoj traci kojom se vezala oko pojasa. “Fortuf” je bio bogato vezen cvjetnim uzorcima i obrubljen nabranim volanom, koji završava čipkom sa sitnim zupcima. U novije vrijeme “fortui” se izrađuje od crnog “glota” brokata s vrlo bogatim narodnim vezom. Na glavi su udate žene nosile p o c u l i c u, ispod koje su kosu, pletenice smotale u “kofrtale”. Preko “poculice” nosio se rubac k r u n a č od žućkastog brokata koji se vezao ispod vrata. Zimi su se nosili debeli vuneni rupci narančaste boje ili pak crna surka, kratak kaputić od crnog sukna ili samta koji je bio stegnut u pasu.”Surka” je bila ukrašena vezenim cvjetićima crvene boje.

Muška odjeća izrađivala se isto tako od domaćeg debelog konopljanog platna. “Robača”, široka muška košulja, imala je vezeni ukras na prsima i u ovratniku u crvenoj ili plavoj boji. Donji dio odjeće činile su g a č e ili bregiše sa širokim nogavicama. Kasnije su one zamijenjene tamnim suknenim hlačama, takozvanim “rajthozama”. Iznad robače nosio se l a j b e c, kaputić bez rukava tamne boje sukna podstavljen domaćim platnom. Na nogama se zimi nosile crne čizme, š k o r nj e, s tvrdim sarama.Djeca su bila obučena vrlo jednostavno. Djevojčice su nosile “robačicu”, a dječaci “štukaču”, koje su bile oblika “robačice” i samo su se razlikovale po tome što su “robačice” imale male ovratnike – “kraglice”. Oba ova odjevna dječja predmeta dosezala su gotovo do gležanja.
Muškarci su nekoć nosili razmjerno dugu kosu, a često i brkove “m u s t a č e”. Djevojčice su nosile dvije kite, kečke koje su visjele niz leđa, dok su žene plele jednu pletenicu koju su slagale u kukmu, “kofrtanj”, a na njih je dolazilo pokrivalo zvano “poculica”. Opremu muškarca činila je i žuta kožna torba sa širokim okovratnim remenom. Torba je znala biti ukrašena p a ž l i m a, šapama od lisice. U torbi je bio pribor za pušenje (lula, kresivo, vrećice s duhanom), nož, a po potrebi i hrana i piće.

Fotogalerija