Znameniti ljudi

Hrvatsko zagorje oduvijek je bilo kolijevka u kojoj su stasali velikani, znameniti ljudi koji su se svojim znanjem, idejama, znanstvenim radovima ili nekim drugim doprinosom nametnuli i svrstali u red onih koje nikada povijest neće i ne može zaboraviti.

I naš uži zavičaj, naš maruševečki kraj, dao je nekoliko velikih sinova, velikana, što nam daje osjećaj ponosa. Ovaj siromašni kraj, u kojem je teška gruda davala škrtu koru kruha, iznjedrio je i takve velikane koji su ostavili trajni trag ne samo u hrvatskoj, nego i europskoj javnosti.

MATIJA SMODEK

Doktor prava i filozofije Matija Smodek rodio se 4. siječnja 1808. godine u selu Novaki, općina Maruševec. Nakon studija prava u Zagrebu i Budimpešti, postao je sveučilišni profesor, a na Pravnom fakultetu u Zagrebu predavao je međunarodno pravo, političke znanosti ali i hrvatski jezik. Značajno je daje hrvatski jezik predavao na kajkavskom narječju. Njegova predavanja na narodnom jeziku imala su veliko značenje za sazrijevanje hrvatskog narodnog preporoda i stvaranja hrvatske političke misli koja je potpuno ostvarena danas 150 godina kasnije. Čitave generacije mladih hrvatskih sveučilištaraca i intelektualaca su njegove riječi izrečene na kajkavskom nadahnjivale i poticale na domoljublje. Matija Smodek je svojim međunarodnim djelovanjem, kao istaknuti znanstvenik, mnogo učinio na upoznavanju europske javnosti s državotvorstvom hrvatskog naroda.

IVAN KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI

Utemeljitelj hrvatske moderne povijesti, političar i veliki ilirac, rodio se 29. lipnja 1816. godine u Varaždinu, gdje mu na rodnoj kući stoji spomen-ploča. Svoje djetinjstvo proveo je u Jurketincu, u kuriji grofa Oršića. Kuku-Ijević je osnivač Društva za povjesnicu te Državnog arhiva, a brojnim svojim povijesnim djelima otkrivao je bogatu prošlost svog naroda, kojemu je s toliko ljubavi i velikog srca pripadao.

Nezaobilazno je njegovo domoljubno političko djelovanje. On je 1843. godine u hrvatskom Saboru održao prvi govor na hrvatskom jeziku umjesto dotadašnjeg njemačkog i latinskog kojim su zastupnici hrvatskog Sabora govorili u Saboru. Njegovim nastojanjem je i Sabor donio odluku da se u sve urede i škole uvede narodni jezik.

GUSTAV KRKLEC

Veliki hrvatski pjesnik i jedan od najvećih zaljubljenika u Maruševec rodio se 1899. godine u Udbinju, no svoje je djetinjstvo proveo u Maruševcu kojeg je uvijek smatrao svojim rodnim mjestom i o kojemu je napisao nezaboravne stihove o njegovoj ljepoti, o njegovim šumama i livadama, o njegovim ljudima s kojima je do kraja života ostao najveći prijatelj. Čitavog života, već kao poznati i slavni pjesnik, veoma je često posjećivao Maruševec i on mu je bio najveća pjesnička inspiracija i od njega se nikada nije mogao otrgnuti. I svoju 75. godišnjicu života proslavio je taj veliki veseljak, dobričina, a prije svega veliki Maruševčanin, u svom rodnom Maruševcu. Mnogi od njegovih vršnjaka iz školskih klupa rado su se s njime susretali, a Krklec bi tada satima pričao svoje maruševečke dogodovštine. Poslije smrti 1977. godine, svu svoju književnu ostavštinu, knjige i rukopise ostavio je varaždinskoj knjižnici i gradu Varaždinu, svom zavičaju.

TOMISLAV JANKO ŠAGI-BUNIĆ, svećenik, kapucin

Svećenik, kapucin, sveučilišni profesor rođen je 1923. godine u Brodarovcu u brojnoj siromašnoj seoskoj obitelji. Po djevojačkom prezimenu majke uzeo je dodatak Bunić. Po završenom Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu stekao je doktorat teologije, specijalne povijesti teologije te starokršćanske književnosti. Redovni profesor i u više navrata dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta vršio je mnoge važne funkcije u vrhovima Katoličke crkve u Vatikanu. Bio je i prvi tajnik Ekumenskog vijeća Biskupske konferencije, član međunarodne teološke komisije pri Kongregaciji za nauk vjere, konsultor rimskog Sekretarijata, privatni teolog kardinala Še-pera na II vatikanskom koncilu. Jedan je od osnivača izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost. Napisao je i brojna djela iz povijesti kršćanske literature. Umro je 2001. godine.

FRANJO ŠVELEC, sveučilišni profesor, akademik

Medu znamenitim ličnostima koje su rodom Maruševčani, svakako značajno mjesto zauzima sveučilišni profesor Franjo Švalec. On se rodio 17. kolovoza 1916. godine u Koškovcu, gdje je pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Varaždinu, pa se 1939. godine upisao na studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Početak rata prekinuo mu je studije, koje je tek mogao nastaviti po završetku rata u jesen 1945. godine. Uz hrvatsku književnost studirao je i na Institutu za društvene nauke. Iz književnih znanosti stekao je i doktorat. Od 1956. do svoga umirovljenja 1978. bio je redoviti profesor fakulteta u Zadru gdje je i živio.

Svoj bogati znanstveni rad posvetio je proučavanju starije hrvatske književnosti posebno onog dijela koji je vezan za naše najstarije pisce Dubrovnika, Hvara, Zadra i drugih. Posebne studije posvetio je velikom piscu Mavru Vetranoviću te Marinu Držiću. Jedan je od utemeljitelja manifestacije Dani hrvatskog kazališta.

Od 1983. godine redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Umro je početkom 2001. godine.

IVO LADIKA, pjesnik, leksikograf, novinar

Profesor Ivo Ladika rođen je 29. 10. 1912. godine u Stažnjevcu gdje su mu roditelji bili učitelji. Potomak je učitelja Ferde Ladike prvog učitelja u Maruševcu. Nakon završene srednje škole u Čakovcu i Varaždinu nastavio je studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor, leksikograf, a od rane mladosti piše pjesme prožete lirizmom ljubavi. Važnija pjesnička djela su mu zbirke pjesama “Lirika”, “Čistilište srca”, Ljubavi i otrovi”.

Kao urednik časopisa “Zagorski kalendar” u poznim godinama često je i rado opisivao slike iz svog djetinjstva.

Ivo Ladika umro je na Visu 16. 8. 1984. godine.

Program i fotogalerija