Rudarstvo

Prije nešto više od 150 godina rudarski inženjeri europskih zemalja pokazuju znatan interes istraživanju Ivanščice i Ravne gore koje su svojim geo-morfološkim sastavom ukazivale na mogućnost iskorištavanja bogatih nalazišta rudača koju ove planine kriju u svojoj utrobi.

Već u srednjem vijeku poznato je da Ivanščica krije cinkovu i željeznu rudaču (odakle i ime mjesta Železnica). Pretpostavlja se da su od davnine rudari na ovim prostorima, a narodna predaja pamti njemačke rudare “Šaše” koji su na Ivanščici vadili rudu.

Prva značajna geološka istraživanja započeli su austro-ugarski arheolozi, koji su otkrili mnogobrojna ležišta ugljena, sumpora i cinka u takovim količinama koje omogućuju njihovo iskorištavanje. Sredinom prošlog stoljeća na sjevernim padinama Ivanščice radio je rudnik cinka i olova. Vlasnik tih rudnika bilo je poduzeće Societe Anonvme Metalurgique Austro-Belge sa sjedištem u Hoyu u Belgiji. Uz to dioničko i metalurško društvo u istraživanju rudnog bogatstva ovog kraja sudjeluju razna dionička društva iz Beča i Budimpešte, a poseban interes pokazuju u istraživanju ugljena, kako mrkog ugljena tako i lignita. Utvrđeno je da obronci Ivanščice i Ravne gore kriju mnogobrojna ležišta ugljena u širokom pojasu od Lepoglave do Krušljevca kod Novog Marofa te duboko u Varaždinsko polje kroz čitavo područje maruševečke općine. Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća dionička društva uglavnom s europskim kapitalom otvaraju mnogobrojne rudnike ugljena, no zbog relativnog tankog sloja ugljena (oko 1,5 metar debljine) ti mali rudnici nakon intezivnog iskorištavanja ubrzo se napuštaju i zatvaraju. Vlasnici rudnika ugljena žele sa što manje uloženog kapitala uz pomoć ovdašnje vrlo jeftine i mnogobrojne radne snage izvući što bržu dobit.Najdulje od svih nalazišta ugljena korišteni su ugljenokopi u ivanečkim rudnicima, rudniku ugljena u Ladanju Donjem i Brodarovcu.
Dr. ing. Dragutin Grdjan u svom tekstu “Rudarstvo Ivanečkog kraja” navodi slijedeće podatke vezane uz rudnik Ladanje Donje: “Jama “Ladanje” otvorena je 1906. godine na području Donjeg Ladanja, a intezivna eksploatacija trajala je od 1913. godine do 30. lipnja 1966. Poslije rata od Cerja Tužnog do Donjeg Ladanja izgrađena je pruga, najprije uskog, a zatim i normalnog kolosijeka koja je po završetku eksploatacije ugljena bila demontirana.”
Za jamu “Brodarovec” istražni radovi na području sela Brodarovec trajali su od 1947. do 1949. godine. Otvaranju jame prišlo se 1953. godine, a eksploataciji 1961. godine. Od početka korištenja pa sve do svojeg zatvaranja u 1975. godini, Brodarovec je bio najveći proizvodni potencijal “Ivunečko-ladanjskih ugljenokopa” i tamo se godišnje kopalo preko 200.000 tona ugljena. Jama “Brodarovec” povezana je ugljenim slojem s jamom “Ladanje”… “.

Prvi vlasnik rudokopa u Ladanju Donjem bila je zapravo dionička tvrtka “Moses & Con.”, a ubrzo upravu nad ovim rudnikom preuzima sin Oskara Pongratza Franjo koji rudnikom upravlja iz svog posjeda u Čalincu. Za otpremanje lignita iz ladanjskog rudokopa u početku je izgrađena žičara s košarama do željezničke stanice u Ormožu i ona je korištena sve do sredine II. svjetskog rata, kada je bila uništena, a rudnik namjerno poplavljen i tako onesposobljen. Nakon rata ugljenokop Ladanje ponovo je proradio, a na njegovom osposobljavanju radila je i grupa zarobljenih njemačkih vojnika. Interesantno je spomenuti da je u toj grupi zarobljenika Nijemaca bilo i nekoliko vrsnih nogometaša, koji su zapravo inicirali i formiranje nogometnog kluba “Rudar” koji je kasnije preuzeo ime “Metalac” Ladanje Donje.

No vratimo se ponovo rudniku Ladanje u kojem je u najintezivnijem razdoblju radilo gotovo tisuću rudara.

Sredinom 1966. godine zbog velike konkurencije jeftinijeg ugljena iz Velenja i Kreke, teških uvjeta rada rudara, a prije svega tankog sloja kvalitetnog lignita odlukom vlade Hrvatske rudnik Ladanje Donje se gasi. Supstitucijom se na prostoru nekadašnjeg rudokopa grade tvorničke hale poduzeća metalne galanterije ME-GA, a više stotina rudara odlazi u mirovinu, dok se mladi prekvalificiraju u radnike ME-GE (danas Elektromehanike d.o.o.).

Šezdeset godina neprekinutog rada ovog rudnika ostavilo je značajni trag u životu, mentalitetu i običajima ljudi ovog kraja. Istovremeno rudnik Ladanje Donje bio je prvi poligon na kojem je nicala rudarska i radnička svijest, a i na njemu je snažan utjecaj na ekonomski razvoj cijelog ovog kraja i žitelja općine Maruševec. Stvorene su radne generacije koje su svoj cjelokupni radni vijek bile vezane za rad u rudniku i koje su time poprimale karakerne značajke rudarskog života kao i cjelokupnog odnosa prema životu.

Fotogalerija